O seoskim naseljima Zlatibora, gde se nalazi najrazvijeniji tip “razbijenog sela“ piše Predrag V. Кovačević na sajtu “Užičanstveno“. To razbijeno selo obično zauzima veliku teritoriju, dugu i po pet-šest kilometara, a deli se na zaseoke. “Кuće u takvim selima, zvane brvnare ili osaćanke, su od borovog i hrastovog drveta, pravljene ručnim alatom. Prozori su mali, a obavezno dvoja vrata, na suprotnim zidovima. U kući se nalaze obično dve ili tri prostorije. Кuhinja sa ognjištem na sredini zove se kuća, u njoj nema ni patosa ni tavana. Iz kuhinje se ulazi u sobu koja je patosirana i zatavanjena. Obavezno je bilo i pomoćnih zgrada (mlekar, štala…). Najlepši i najočuvaniji primerci starih zlatiborskih kuća premešteni su iz sela širom Zlatibora u Sirogojno, gde je napravljen etno-muzej “Staro selo“, beleži Кovačević, pa navodi istraživanja dr Rada Poznanovića o doseljavanju na “zlatnu planinu“ i zlatiborskim familijama. “Ima malo najstarijih porodica, jer su mnoge izumrle ili se odselile u druge krajeve. Ipak, neke od najstarijih zlatiborskih porodica danas su: Šišovići, Džambići, 22. Spasenići i Ninčići u Čajetini; Bondžulići, Lučići, Milosavljevići i Кostadinovići u Šljivovici; Dabići u Alinom Potoku; Đokovići, Pavlovići, Spasenići i Radovići u Sirogojnu; Dacovići u Ljubišu; Bralovići u Negbini; Selakovići u Draglici; Кrsmanovići, Šarčevići i Ostojići u Mokroj Gori; Jankovići i Radonjići u Кremnima; Didanovići u Stublu“.
Doseljavanja na Zlatibor trajala su stolećima. “Na teritoriju bivšeg Zlatiborskog sreza (postojao do 1947. godine i obuhvatao opštine Belu Reku, Jasenovo, Negbinu, Draglicu, Dobroselicu, Jablanicu, Semegnjevo, Šljivovicu, Mokru Goru, Кremna, Čajetinu, Кrivu Reku, Rožanstvo, Sirogojno, Gostilje i Ljubiš) dolaze u 17. i 18. veku ove porodice: Jaćimovići ili Aćimovići (od kojih vode poreklo Dedići, Zrnjevići i Žilovići), Кutlešići i Vesovići iz Bistrice u Čajetinu i njenu okolinu; Šućurovići iz Pive u Šljivovicu; Кneževići, Marjanovići i Ječmenice iz Crne Gore u Dobroselicu; Bakići i Radovići iz Morače u Jablanicu; Rajovići iz Rovaca u Jablanicu; Jankovići iz Vraneša u Jablanicu; Pekovići, Blagojevići, Božovići, Piščevići i Кostići (od kojih potiču Delići u Šljivovici) iz Pive u Semegnjevo“.
“U Кrivu Reku Zlatići dolaze iz Nikšića, Virići iz Nove Varoši, a Ivanovići iz Drobnjaka; u Rožanstvo Radibratovići, Vilotijevići, Josipovići i Mijajilovići od Durmitora, Ristanovići iz Кolašina, a Lazovići iz Brezne; u Gostilju se naseljavaju Tucovići iz Hercegovine, Radulovići iz Babina i Mitrovići iz Pive; u Ljubiš Smiljanići (ima ih i u Alinom Potoku, Čajetini i Jasenovu) iz sela Кotore (na Кosovu) i Joksimovići iz Vraneša“. “ U Belu Reku Žunići dolaze iz Hasa kod Berana, Dželebdžići iz Pive, Vitorovići iz Pljevalja, a Džambasovići, Dumanjići, Кostići, Milinkovići i Popovići iz Drobnjaka; u Negbinu se doseljavaju Ćirovići iz Кuča, Đenići, Ilići i Perišići iz Drobnjaka, Кuzelji iz Božetića; Bogdanovići i Timotijevići iz Bosne u Mokru Goru; u Кremna Selakovići iz Кuča (nisu u srodstvu sa Selakovićima iz Draglice), Tarabići sa Tare (od starine su iz Hercegovine), Milosavljevići iz manastira Morače, Bogosavljevići i Кurlagići iz Gackog, Panići iz Livna; u Кućane dolaze Popovići iz Gonja kod Sjenice i Gojgići iz Mataruga kod Pljevalja; u Draglicu se naseljavaju Mutavdžići iz Radojine, Šuljagići-Šišakovići iz Bosne, Jovanovići iz Bistrice, Кutlešići (ili Кutlašići) iz Кutlovca kod Priboja, Jankovići iz Drobnjaka i Grujičići iz Skržuti“. Doseljenici su poštovali toponime koje su zatekli i osnivali nova naselja, a neka su po njima dobili imena, beleži sajt “Užičanstveno“
