Vekovi uz vlakna, preslicu i vreteno

Čupanje konoplje i njena prerada u vlakna, šišanje ovaca i prerada vune, preslice, vretena, kućni razboji za tkanje, igle za pletenje…Nižu se pojmovi zahtevnih poslova iz prošlosti, danas uglavnom zaboravljeni, bez kojih nekad u zlatiborskim selima ne bi bilo ni tekstila ni narodnog odevanja.
Sećanje na ta vekovna umeća, kao omaž srpskim ženama iz prošlih vremena na čija pleća su svakodnevno padale i ove obaveze, oživljava knjiga “Tekstilne sirovine Zlatibora“. Napisala ju je Snežana Tomić,
muzejski savetnik etnolog Muzeja “Staro selo“ u Sirogojnu, koja je nedavno nagrađena najznačajnijom muzejskom nagradom “Mihailo Valtrović“.
– Izrada tekstilnih proizvoda u kućnoj radinosti bila je orijentisana na potrebe domaćinstva i porodice. Da bi kasnije, oživljavanjem domaće radinosti kroz angažovanje žena u izradi proizvoda namenjenih tržištu, ostvarena veća uloga žene u porodičnim okvirima i socijalnom okruženju – navodi autorka, koja je podatke o narodnoj preradi tekstila nalazila u razgovorima sa iskusnim domaćicama tokom istraživanja 2002., 2003.,
2011., 2013., i 2021. u selima Sirogojno, Željine, Trnava, Jablanica, Dobroselica i Rožanstvo. Učestvovala
je i sama u obradi konoplje i vune, tkanju, pletenju i heklanju u radionicama Muzeja “Staro selo“.
Tradicionalna proizvodnja tekstila posebno je aktivna tokom 19. i početkom 20. veka, a tekstilne sirovine bile su biljne (od konoplje, lana, pamuka) i životinjske (ovčija vuna, kozja dlaka, svilena buba). Kad se sirovina preradi u vlakna predstoje dalji poslovi: predenje, bojenje pređe, tkanje, krojenje, šivenje, pletenje, heklanje i ukrašavanje
tkanina.
U zlatiborskim selima prednjačila je konoplja koju su uzgajali u konopljištima (dok su pamuk kupovali u
gradskim dućanima), a od sirovina životinjskog porekla zastupljena je ovčija vuna, jer su se ovce uvek
gajile u ovom stočarskom kraju. Posao svake domaćice u porodičnim zadrugama bio je i da preradom dobije
vlakna, da prede, tka, plete, veze i napravi košulje, rublje i druge odevne predmete za sebe i ukućane
(suknena odela i kapute šile su zanatlije, takođe od narodnog tekstila). Preslica, vreteno, tkački razboj
bili su u svakoj kući. A sada ih samo poneka starija žena u udaljenim selima čuva i ponekad uzme u ruke,
podsetivši se na dane mladosti.
Konoplja se gajila u konopljištima, pa zatim čupala, kiselila, lomile se njene stabljike i preradom izdvajale u vlakna pomoću stupe i trlice. Njena ispredena nit korišćena je kao osnova i potka u procesu tkanja platna ili u kombinaciji s kupovnim pamukom.
Od konopljanih niti su heklane čipke kojima su se ukrašavale ženske košulje, kao i čaršavi. Od grubo
obrađenih niti tkane su torbe, zobnice, džakovi i oglavi za stoku.
Što se tiče vune, njena prerada započinje šišanjem ovaca, slede pranje, češljanje vune i grebenanje. Predenja i prepredenja vlakana se obavljalo uz pomoć preslice i nekoliko vrsta vretena (ručno, kolovrat i
čekrklija). Zatim se pređa namotava u klupko. Da bi se pripremila za tkanje ona se pomoću motovila formira u kanure.
Tkanje je posao u kome pripremnu fazu čini snovanje osnove koja se zatim uvodi u razboj. U zlatiborskom
kraju se tkalo na horizontalnom razboju zvanom natra. Proces tkanja čine tri postupka: prvi je podizanje
niti osnove, drugi prevlačenje potke pomoću čunka, a treći slaganje potkinih niti u ravan sabijanjem, ravnomernim udaranjem brdilom sa brdom. Pletenje je tehnika oblikovanja petlji, međusobno povezanih, pomoću igala. Za pletenje čarapa i rukavica koristi se pet manjih igala, a za kružno pletenje dve
drvene povezane strunom. U zlatiborskom kraju vunena pređa je korišćena za pletenje tkanina, delova
odeće: najpre čarapa, priglavaka, nazuvica, rukavica, a zatim i prsluka i džempera. U periodu između dva
svetska rata sve više u upotrebu ulaze pleteni prsluci, najpre bez rukava, a kasnije s rukavima (džemperi).
Pletu se od domaće vune, na dve igle, pravim i obrnutim žersej bodom, pirinač bodom, bodom ruba… Tradicionalno umeće zlatiborskih žena da se bave izradom odevnih predmeta od domaće vune omogućilo
je da se u drugoj polovini 20. veka u Sirogojnu razvije organizovano pletenje u okviru pogona domaće radinosti.
Izvor: TO Zlatibor