Zlatiborsko jezero nekad i sad: Od istorijskog simbola do savremenog spektakla
Od 1947. godine do danas, jezero na Zlatiboru postalo je pravi turistički biser

Obnovljeno jezero u turističkom centru Zlatibora, sa multimedijalnom fontanom kakva se viđa u svetskim metropolama, donelo je iskorak u ponudi najposećenije planine. Vrednim ulaganjima opštine Čajetina od zanemarene vodoakumulacije stvoreno je prelepo ‘’gorsko oko’’ koje nudi svojevrstan spektakl na vodi. Fotografije uređenog jezera – svetlopisi kako se nekad govorilo – sada su među najčešće objavljivanim na društvenim mrežama. Tih crno-belih svetlopisa ima još iz vremena kada je nastalo. Zapisi govore da je jezero napravljeno 1947. godine, a fotografi su ga ubrzo zatim snimali kao simbol tadašnjeg Zlatibora.
Valja podsetiti da je ideja o gradnji jezera potekla od našeg vodećeg stručnjaka za hidrocentrale i vodotehniku Miladina Pećinara (1893.-1973.). Кrenuo je on u škole iz rodnog Ljubiša i vrhove nauke osvojio, projektujući hidrocentrale i vodosisteme koji su i danas te melji srpske energetike. Pećinar je još pre Drugog svetskog rata predložio da se za opštenarodno dobro napravi jezero u centru turističkog Zlatibora i tada načinio projekat za gradnju. Кad je rat završen ta njegova zamisao je prihvaćena i korišćen je ovaj projekat.

Tokom 1946. uz pomoć srpske vlade pristupilo se izgradnji jezera. Učestvovalo je užičko građevinsko preduzeće ‘’Šargan’’ i omladinske brigade zlatiborskog i susednih srezova. Po završetku 1947. komisija koja je primila radove konstatovala je da većih odstupanja od Pećinarovog projekta nije bilo. Mladi brigadiri su udarnički pravili jezero. Bilo je to vreme velikog poleta i radnih akcija. U rekordnom roku jezero je izgrađeno. Tokom decenija koje su usledile turisti su uživali kraj jezera. Nekad sedeći na klupama, a sedamdesetih i kao kamperi, sa malim šatorima i parkiranim automobilima. Zatim su livade iza Кraljeve česme zimi počele da se koriste kao sankališta, sve više mladih tu se okupljalo. Tokom devedesetih bilo je gradnje pojedinih objekata uz samo jezero, privlačno mesto privlačilo je tadašnje ulagače. A u ovom milenijumu ‘’gorsko oko’’ dugo je stajalo zapušteno, pre nego što je došlo u nadležnost lokalne samouprave.
Nakon što se u prošloj deceniji opština Čajetina izborila za staranje o jezeru, usledila je pomenuta rekonstrukcija kada je obimnim radovima od zanemarene vodoakumulacije nastao turistički biser. Podignut mu je nivo vode za jedan metar, napravljen optočni kanal, zaštićeno je od bujičnih voda, odvedene su površinske vode, ugrađene skupe instalacije. Reka Obudovica bila je zamrla, bez života, a sada je ponovo sa živim svetom. Jezero, izjavio je nakon rekonstrukcije predsednik opštine Čajetina Milan Stamatović, nikad od svog osnivanja nije bilo ovako zeleno i prozorno, danas ima jasnu, čistu, a onda je kao šlag na tu tortu došla jedinstvena multimedijalna fontana, sa vodoskocima i svetlosnim efektima, koja omogućava da se na vodenom bimu, dugačkom 30, a visokom 10 metara, uživo emituju video projekcije. Tu su 23 mlaznice vode, od kojih 12 ide ravno u visinu, a 11 su plešuće. Na dnu jezera nalazi se zvezdano nebo sa 200 svetlosnih tačaka. A na Кraljevom trgu su svetlosni gobovi sa motivima Zlatibora, kao i s motivima manifestacija, praznika, dečjim i drugim. Upravo jedan ovakav spektakl na vodi priliči turističkom centru koji ima ambicije da bude poseban i prepoznatljiv van granica naše zemlje, rekao je o fontani direktor Turističke organizacije Zlatibor Vladimir Živanović.

Sada sjajne savremene fotografije potvrđuju lepo tu i atraktivnost ovog simbola Zlatibora, čineći zajedno s nekadašnjim crno-belim svetlopisima zanimljivo putovanje kroz 76 godina dugu istoriju našeg jezera.
Zlatiborske vesti/Turistička organizacija Zlatibor